Elektroterapija

Pod elektroterapijom podrazumijevamo direktnu primjenu električne energije u terapijske svrhe. U elektroterapiju se ubraja primjena onih terapijskih metoda u kojima se električna energija pretvara u druge oblike energije, npr. svjetlosnu, toplinsku, mehaničku. Elektroterapiju u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji klasificiramo prema frekvenciji i smjeru struje pa tako razlikujemo: nisko, srednje i visokofrekventne struje; odnosno istosmjernu, izmjeničnu i impulsnu struju.

Učinci koje postižemo prilikom korištenja ove terapijske metode su vazodilatacija, hiperemija, analgetsko djelovanje, poticanje stvaranja kalusa i antiedematozno djelovanje. U opća indicirana stanja za primjenu elektroterapije ubrajaju se: degenerativne bolesti, reumatske bolesti (u kroničnoj fazi), cirkulacijski poremećaji, razne ozljede lokomotornog sustava i sportske ozljede (distorzije, kontuzije, subluksacije), kao i mnoga druga stanja.

Kontraindicirana stanja za primjenu elektroterapijskih procedura su: pacemakeri, dekompenzirano srce, febrilna stanja, lokalno prisutni maligni tumori, metalno strano tijelo (osim kod primjene interferentnih struja), akutni tromboflebitis, kožna oboljenja na mjestu primjene struje, epilepsija, krvarenje i sklonost krvarenju, trudnoća.