Funkcionalne vrtoglavice / funkcionalni vertigo
Perzistentne posturalno-percepcijske vrtoglavice eng. Persistent postural-perceptual dizziness ( PPPD )
Osjećaj vrtoglavice nedvojbeno je vrlo čest u općoj populaciji osim dobro poznatog benigno paroksizmalnog pozicijskog vertiga postoje i druge vrste vrtoglavice od kojih se izdvajaju funkcionalne vrtoglavice posebice perzistentna posturalno-percepcijske vrtoglavica. Sam entitet obuhvaća fobičnu posturalnu vrtoglavicu, vizualnu i kroničnu subjektivnu vrtoglavicu.
Uzrok- etiologija maladaptivnni procesi sustava održavanoj posture odnosno ravnoteže koja obuhvaća poremećaje i bolesti vestibularnog, fizijatrijskog ( koštano zglobnog), neurološkog i psihijatrijskog poremećaja i bolesti.
Spoznaja da integracija neurona te zajedničkih projekcija neurona i neuralnih puteva u mozgu koji kontroliraju pokrete i prostorni položaj tijela sa onima koji kontroliraju psihijatrijske fenomene kao što su strah, osjećaj prijetnja te opasnosti izazivaju ovu vrstu vrtoglavice.
Dijagnostika: osobe su srednje dobi najčešće između 30-50 godine života, ali naravno i prije te poslije. Sama dijagnoza ima neke svoje karakteristike ali prije svega liječnik specijalist fizijatar, neurolog, ORL, psihijatar će vam putem isključivanja drugih dijagnoza organskog tipa. Taj tip vrtoglavice ima svoja jasna i psihijatrijska obilježja te će nerijetko dijagnoza imati prefik psihogena. Medicina je integrirana struka te jedinstvo tijela i duha mora biti na prvom mjestu to nam značajno olakšava pristup dijagnostike i liječenja. Dihotomnost na tijelo i duh ovdje remeti kako proces dijagnostike tako i liječenja.
Obilježja perzistentne posturalno-percepcijske vrtoglavice funkcionalnog tipa je njezino trajanje obično više od 3 mjeseca, povezano je sa pozicijom tijela i izostankom rotatorne (kružne) komponente.
Pacijent ima preosjetljivost na pokrete kako vlastite tako i drugih objekata osobito većih kompleksnih vizualnih podražaja. Prisutna je nesigurnost u izvođenju preciznih radnji.
Diferencijalno dijagnostički: niz fizijatrijskih i neuroloških bolesti od cervikalnog vertiga do multiple skleroze, depresija, anksioznost, fobije i druge bolesti te je upravo zbog toga nužna liječničko praćenje kako dijagnostike tako i liječenja.
Liječenje: Vestibularna rehabilitacija složeni je fizijatrijski postupak kojim se rehabilitiraju posturalne tegobe, prevenira pad, strah, te omogućava bolje adaptiranje na promjene položaja tijela ili objekata u vidnom polju. Kod ovog oblika vrtoglavice potrebna je suradnja psihijatra što pacijenti često odbijaju. Poželjno je uključiti i farmakoterapiju osobito selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina. U samu vestibularnu rehabilitaciju uključene su i tehnike suporta, kognitivno-bihevioralne tehnike, supstitucija negativnih automatskih misli, refokusiranje pažnje, reatribucija, provokacijske tehnike koje uključuju sustavno i postepeno progresivno izlaganje, također uspjeh pokazuje i strukturirana provokacija odjedanput. Slična tehnike naglog i odjednom načinjenog kontroliranog pokreta primjenjuju se i u benignom paroksizmalnom pozicijskog vertigu s puno više uspjeha poradi drugačije etiologije bolesti. Ovdje je cilj kognitivnim i bihevioralnim tehnikama smanjiti strah dok je kod benignog paroksizmalnog pozicijskog vertiga cilj mobilizacija endolimfe i otolita. Komorbiditet znatno smanjuju mogućnosti liječenja i pogoršavaju prognozu bolesti.
Vrtoglavica kao fenomen i sve što pacijenti opisuju kao vrtoglavicu uključuje ima i druge entitete te je diferencijalno dijagnostički vrlo složena obuhvaća entitete kao što je migrenozna vrtoglavica, vestibularna migrena, nelagoda kretanja u prostoru, sindrom kronične subjektivne vrtoglavice, bilateralna vestibulopatija, ortostatski tremor, neurodegenerativne bolesti SŽS-a, poremećaji vegetativnoga živčanog sustava, stanja nakon umjerenh i teške ozljeda mozga, trzajna ozljeda vrata, potres mozga, periferne neuropatije, napadaji panike i opća anksioznost, mal de débarquement, centralni vestibularni sindrom, sinkope, infekcije, srčane aritmije i mnoge druge.
Bliskost anatomsko fizioloških veza u mozgu i na periferiji između kontrole pokreta i održavanja ravnoteže, straha, anksioznosti, prostorne orijentacije utječe na preklapanje simptoma te kao dijagnoza isključivanja često je potrebna duga dijagnostika ponajprije kako bi pacijent dobio sigurnost.
