Gležanj i stopalo
Donji ekstremiteti sastoje se od natkoljenice, potkoljenice i stopala te zglobova kuka, koljena i gležnja. Funkcionalna i klinička anatomija uvijek je povezana, s naglaskom na gležnju i stopalu koje promatramo zajedno. Zglob gležnja sastoji od goljenične i lisne kosti (tibije i fibule) koje se uzglobljuju s kostima tarzusa, a to su kalkaneus i talus te niz malih kostiju stopala. Razvojne i stečene bolesti gležnja i stopala vrlo su česte, pogotovo spuštena stopala koja u biomehaničkom smislu utječu na cijeli organizam. Već u utrobi majke mogu nastati poremećaji kao što je pes equinovarus, a koji se tretira odmah po rođenju.
Spušteno stopalo složeni je problem jer se, osim uzdužnog i poprečnog luka (svoda) stopala, javljaju i poremećaji kostiju stopala što se posebno odnosi na petu (kalkaneus) koja mijenja svoj kut u odnosu na potkoljenicu, bilo valgus ili varus (kut otvoren prema van ili unutra u odnosu na liniju tijela). Sam se gležanj funkcionalno i klinički sastoji od dva zgloba; gornjeg koji sačinjavaju potkoljenične kosti i talus te donjeg koji uzglobljuje talus i kalkanueus.
Mlađe osobe imaju problema s jezgrama rasta pete, tzv. Morbus Sever. U srednjoj dobi bolovi u stopalu obično su posljedica sindroma prenaprezanja, uganuća i/ili frakture. Gotovo da nema sportaša koji nije imao uganuće gležnja, a ono zahtijeva dobru rehabilitaciju jer je potrebno vratiti puno funkcionalnost i stabilnost niza sitnih struktura oko gležnja kako bi se izbjegle recidivirajuće distorzije (uganuća). Frakture gležnja i stopala mogu biti jednostavne i složene te unutrašnje i vanjske. Rehabilitacija zahtijeva sprječavanje duboke venske tromboze, uz što brzu imobilizaciju, ali i rasterećenje štakama.
Kod manjih ozljeda to se može postići ortozama dok je kod većih i ozbiljnijih ozljeda potreban operativni zahvat vanjskom ili unutrašnjom fiksacijom. Metaboličke bolesti kao što je nakupljanje kristala urata (giht) toliko su karakteristične za stopala da npr. giht ima i svoje posebno ime- podagra. Autoimune bolesti stopala kao što su reumatoidni artritis i spondiloartritis zahvaćaju donje ekstremitete, ponekad simetrično, a ponekad asimetrično. Asimetrično češće budu zahvaćeni kod spondiloartritisa dok su reaktivni, psorijatični ili eteropatski artritisi povezani s klasom II (MHC), HLA B 27, B35. Nazivaju se seronegativni u odnosu na reumatoidni faktor, ali znaju biti povezani i s raznim infekcijama, kako probavnog (helikobacter pylori) tako i genitourinarnog sustava (klamidije, mikoplazme, ureaplazme). Nije zanemariva ni estetika gležnja i stopala što u nekim civilizacijama na Dalekom istoku ide nauštrb funkcije. Briga o stopalu zahtijeva cjeloživotnu skrb.
