Oštećenje intervertebralnog diska najčešće je prirodni proces. Disk se sastoji od mekane jezgre i prstenastog fibroznog vanjskog ovoja. Herniju diska dijelimo na protruziju, ekstruziju i sekvestraciju, a može nastati radi akutne traume ili sindroma prenaprezanja. Mnoge upalne, metaboličke i kongenitalno razvojne promjene imaju značajnu ulogu u patologiji diska. Najčešći je ipak složeni proces interakcije više čimbenika. Cervikalna i lumbalna kralježnica često su zahvaćene postupnim povećanjem simptomatske patologije diska tijekom radno produktivne dobi, a kasnije nastupaju i ostale promjene na kralježnici te se simptomi i kauzalitet mijenjaju.

Oštećeni disk s vremenom često atrofira, zbog čega simptomi spontano regrediraju, ali dio pacijenata razvije kronične bolove. Većina pacijenata oporavi se sama unutar nekoliko mjeseci, ponekad i prije. Razne nestručne osobe tu vide svoju šansu te zavaravaju pacijenta koji pristaje na sve. Izbjegavajte manipulacije i nedokazane tretmane, obratite se prije svega specijalistu fizijatru. Operacija je nužna u slučaju naglog i progresivnog senzomotornog deficita koji se prezentira kao nemogućnost kontrole stolice i mokrenja, slabost u ekstremitetima uz trnce i bolnost te smanjene reflekse. Uzroci mogu biti i maligne, traumatske ili infektivne prirode. Razvoj kroničnih bolnih simptoma s teškim oštećenjem funkcija zahtijeva složeno liječenje. Međutim, većina pacijenata uspješno ublažava bol konzervativnim metodama kao što su primjena analgetika i anksiolitika, hladnih ili toplih obloga, topičkih preparata. Nužne su rana mobilizacija i fizikalna terapija u sklopu rehabilitacijske medicine.