Rehabilitacija kralježnice u sportu
Sportske aktivnosti osim radosti i zabave ponekad dovode do teških tjelesnih ozljeda. U žaru borbe, nespretnosti i nesretnog slučaja događaju se ponekad teške posljedica za organizam, a to je svakako ozljeda kralježnice. Kralježnica kao struktura organizma osim koštane komponente ima neurološku i vaskularnu.
Koštane ozljede imaju nešto povoljniju prognozu, ali i zahtjevan rehabilitacijski postupak dok združene koštane uz ozljede neuralnih struktura imaju vrlo često trajne posljedice sa značajnim invaliditetom.
Rano prepoznavanje već na sportskom terenu smanjuje nastanak trajnih posljedica i sekundarna oštećenja koja se događaju nestručnim manipulacija ili neadekvatnim transportom. Gubitak svijesti, bolnost u kralježnici, osjetni ili motorički deficit, smetnje stolice i mokrenja, nagle promjene krvnog tlaka samo su neki znakovi ozljeda neuralnih i koštanih struktura kralježničke moždine. Medicinski je bitno tokom liječničkog pregleda ustanoviti razinu oštećenja dakle koji je kralježak i koja je razina oštećenja leđne moždine. Upravo razina ozljede izazvat će klinički detektibilan deficit ispod te razine. Anatomija i mehanizam ozljeđivanja važni su tokom ranog oporavka i rehabilitacije u specijalističkim službama fizikalne medicine i rehabilitacije. Spinalni mehanizme stabilnosti potrebno je dodatno ojačati imobilizacijom ortozama, adekvatnom rehabilitacijom koja će propagirati mehanizme cijeljenja kosti i neuralnih struktura s reinervacijom i onome što se naziva neuroplastičnost. Razina ozljede u vratnom (cervikalnom) segmentu izaziva tetraplegiju s oduzetošću sva četiri ekstremiteta, dok ozljeda prste (torakalne) kralježnice izazivaju paraplegiju obje moguće kompletne ili djelomične. U prehospitalnoj fazi važno je rano prepoznavanje i adekvatan transport, dok je u hospitalnoj fazi odnosno u fazi aktivnog liječenja i rehabilitacije se poduzimaju operativne i medikamentozne mjere.
Funkcionalni ishod odnosi se na niz dimenzija kao što su respiratorna, probavne (problemi sa pražnjenjem crijeva), problemi s mokraćnim mjehurom, mobilnost u krevetu i pozicioniranje, transferima krevet-kolica, kolica-toalet, kolica-automobil, aktivna invalidska kolica. Dekubitalne (presorne) promjene, stajanje i hod s pomagalima ili bez, jedenje, oblačenje, osobna higijena i pranje te komunikacija i transport bitne su komponente u rehabilitaciji. Rehabilitacijska faza zahtjeva koordinirani tim liječnika specijaliste fizijatra i ostalih medicinskih specijalista te pomoć zdravstvenog osoblja. Važna je rano uključivanje osobe u sve vještine samozbrinjavanja te vještine vožnje kolicima. Pacijenti s takvim ozljedama institucionaliziranim pristupom upoznaju i druge osobe s sličnim ozljedama u svim fazama koji su im poticaj i vodič za brži oporavak. Vokacijski trening dakle trening koji osobu vraća u radni i produktivni okoliš kako bi bila i financijski neovisna. Funkcionalna elektrostimulacija, robotski trening, pokretne trake sa suspenzijama, biofeedbeck trening, egzoskelet, epiduralna elektrostimulacija dio su modernih rehabilitacijskih tehnika u fizijatrijskoj praksi. Rehabilitacija pokreta, neurorehabilitacija, plućna, vaskularna rehabilitacija i redukcija su komponente takve rehabilitacije.
Komplikacije kao što su padovi, infekcije su očekivane i moguće te ih je potrebno prevenirati. Adekvatna nutricija uz primjeren unos kako kvalitetom tako i sadržajem omogućuje bolju rehabilitaciju. Rehabilitacija uključuje i kardiometabolički sistem; redovite aktivnosti aerobni trening koji smanjuje kardiovaskularnne rizike. Rehabilitacija pacijenata s ozljedom leđne moždine je složena i blago rečeno izazovna te je i u rukama iskusnog fizijatra i iskusnog tima drugih medicinskih specijalnosti te zdravstvenog osoblja kao što su radni terapeuti, fizioterapeuti vrlo složen i zahtjevan postupak. Komplikacije su česte te gotovo neizostavne, bolje rečeno radi se o prirodnom tijeku posttraumatskog stanja koji medicina želi izbjeći ali oni se redovito i gotovo neizostavno događaju. Tako primjerice disregulacija autonomnog živčanog sustava vodi k autonomnoj disrefleksiji. Dok su posebni su problemi ortostatska hipotenzija, bradikardija, i poremećaj termoregulacije. Kod pacijenata s ozljedom leđne moždine poseban je metabolički fenomen osteoporoza i promjene u metabolizmu kosti. kada se tome pridodaju gastrointestinalni, urogenitalni i sve poteškoće koje ta osoba ima zahtjeva multidisciplinarnu i trajnu skrb.
Presorne promjene ležećih i sjedećih osoba trajna je medicinska briga, a kod tih osoba ona je posebno izražena. Lijekove koje primjenjujemo u osobama s spinalnim ozljedama imaju osim drugačijeg metaboliziranja i drugačiji efekt na tjelesne strukture. Lijekovi protiv boli koje primjenjujemo poradi muskuloskeletnih tegoba, visceralna, nevisceralna bolnost, nociceptivna i neuropatska bolnost problem su u liječenju koji se dodatno kompliciraju spastičnošću (nevoljnim kontrakcijama mišića), takve nevoljen kontrakcije mogu izazvati dodatne ozljede kod pacijenata i zahtijevaju adekvatnu titraciju lijekova. Zglobovi koji se voljno ne pokreću i koji se neadekvatno ne rehabilitiraju i ne pozicioniraju postepeno gube opseg pokreta i nastaje kontraktura što svakako treba spriječiti.
Heterotopične osifikacije oko zglobova i unutar zglobnih čahura te muskulature zahvaćaju do 30 % osoba s ozljedom leđne moždine. Poliklinika faktor zdravlje pruža rehabilitacijsku skrb takvim osobama te vam možemo dati stručan i adekvatan medicinski tretman te kompleksu rehabilitaciju.
