Rehabilitacija kuka u sportu

Zdjelica, kuk i natkoljenica sačinjavaju funkcionalnu i anatomsku cjelinu. Ozljede i sindromi prenaprezanja su česti osobito kod kontaktnih sportova. Ozljede mekih tkiva kao što su mišići, tetive i fascije česte su kod umjerenih trauma dok značajne traume imaju za posljedicu prijelom kosti. Pregled liječnika je neophodan kako bi se razlučilo koja koje su sve strukture ozlijeđene, posebice stoga što su neke strukture u području zdjelice i kuka vrlo duboko smještene te nisu dostupne uobičajenim metodama pregleda. Mehanizam ozljede je vrlo bitan te očevici ozljede ili sam ozljeđenja osoba anamnestički daje podatke čime se rekonstruira mogući mehanizam nastanka ozljede.

Ozljede mekih tkiva mišića i tetiva osim klinički dijagnosticiraju se i ultrazvukom i magnetskom rezonancijom, kompjutoriziranom tomografijom, scintigrafijom skeleta i dr. Nakon klinički i anamnestički postavljene sumnje ozljeda neuralnih strukture dijagnosticiraju se magenetskom rezonancijom kao i ozljede labruma acetabuluma, dok se burzitis dobro vizualizira dijagnostičkim ultrazvukom. Moramo naglasiti da su dijagnostičke pretrage komplementarne te da je uvijek potrebna kliničko-radiološka korelacija. Škljocavi kuk ( coxa saltans) odnosno osjećaj i ponekad čujno preskakanje tetiva u kuku čest je razlog posjeta liječniku te može biti razlog ozbiljnog poremećaja ili benigni znak koji ne zahtijeva liječenje. Avulzijske ozljede crijevne ( ilijačne) kosti događaju se na hvatištima mišića i tetiva ili kod direktne ozljede same strukture. Komplekse ozljede događaju se kod većih sila u kontaktnim sportovima, automobilizmu, biciklizmu i drugo. Kako se u zdjeličnim području nalaze i neuralne, vaskularne, urogenitalne strukture uz gastrointestinalne postoji mogućnost znatnih komplikacija od infekcija, krvarenja te oduzetosti.

U dublje strukture lokomotornog sustava smatramo acetabulum i njemu pripadajuće strukture zgloba kuka u užem smislu. Nekada samo rube strukture kao što su labrum acetabuluma budu ozlijeđene, a zbog otežane dijagnostike produciraju dugotrajne tegobe s posljedičnim znatnim limitacijom funkcije i tegobama tokom radnih i sportskih aktivnosti. Sam klinički sindrom femoroacetabularni sraz ili FAI ( femoroacetabular impingement). Dislokacija kuka u vidu subluksacija i luksacija uz ozljede zglobe čahure, ligamenata te čestom posljedičnom osteonekrozom vodi prema mogućim ozbiljnim komplikacijama. Prijelomi vrata femura nastaju obično kod pada na bok. Smrtnost i komplikacije nakon takvih ozljeda su izrazito česte pa tako kod starije populacije smrtnost iznosi gotovo 30 %. Operativni zahvat je kad god je to moguće neophodan. Prijelomi trohantera kako što su avulzijski, subtrohanterični i pertrohanterični imaju također značajne komplikacije i smrtnost. Frakture insuficijentne kosti kako što je osteoporotična kost, kost koja je poradi upotrebe određenih lijekova nešto slabija, neadekvatna prehrana i neadekvatna razina aktivnosti obično zahvaća sakrum, ramuse pubične kosti, supraacetabularno područje i vrat femura, atipične frakture se događaju u dijafizi femura. Edem kosti odnosno edem koštane srži često je vidljiv nakon trauma te je uz adekvatno liječenje i praćenje osim traumatskih razloga potrebno isključiti i neke druge razloge, kao što je neoplazma, infekcija, tranzitorna osteoporoza i drugo. Kod žena sportašica, loše prehrane, gubitka menstrualnog ciklusa te u razdoblju trudnoće, nakon porod i dojenja česta su stanja koja vode prema osteoporozi, osteopeniji, tranzitornoj osteoporozi. Takva stanja kod mlađih osoba uz adekvatnu rehabilitaciju, prehranu i protek vremena može se znatno popraviti ponekad do potpune rezolucije.

Posebna tema su neoplazme. Djeca i odrasli, sportaši i nesportaši mogu oboljeti od malignih bolesti. Sklonost laika da sve pripisuju traumi vodi ka odgođenoj obradi i dijagnostici, te svaki liječnik u dobroj kliničkoj praksi o tome voditi računa osobito ako anamnestički, klinički i dijagnostički nemamo jasno objašnjenje za tegobe ili vizualiziranu strukturu na kliničkoj i slikovnoj pretrazi. Od malignih tumora kao što je hondrom, Ewingov sarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, mijelom, osteosarkom, limfom; dok su benigni tumori osteidosteom, hodroblastom, tumor orijaških stanica, osteohondrom, hondrom i dr. Tumori mekih tkiva su liposarkom, alveolarni sarkom, sinovijalni sarkom, epiteloidni sarkom, maligni fibrozni histiocitim, fibrosarkom: dok su benignni tumori lipomi, miksomi, hemangiomi, benigni tumori živčanih ovojnica, dezmoidni tumori. Artropatije odnosno artritisi kako posljedica ozljede, upale i sindromi prenaprezanja mogu se dogoditi u sportaša kao i u općoj populaciji. Zahvaćeni zglobovi produciraju znatne simptome osobito ako je zahvaćen sakroilijakalni zglob ili zglob kuka. Razvojni poremećaji kuka kod djece i mladih te sportaša mogu također biti razlog posjeta liječniku, pa tako Legg-Calve-Perthes koja predstavlja ishemijsku bolest glave femura a česta je kod djece od 3-12 godine života. Nije rijetka ni obostrana zahvaćenost. Displazija kuka je česta kod poroda zatkom, prepoznaje se vrlo rano, češća je kod ženske djece i kod više od trećine je obostrana. Poskliz epifize glave femura događa se obično u adolescentnoj dobi, češći je kod dječaka obično u adolescentnom razdoblju od 10-17 godine najčešće u 13-14 godini života, obostranost je gotovo pravilo u smislu da liječnik aktivno traži promjene i na drugom kuku. Kogenitalni i razvojni poremećaji se aktivno traže u najranijim fazama razvoja praktički već u rodilištu. Poliklinika Faktor zdravlje pruža mogućnosti specijalističkog liječničkog pregleda, dijagnostike i liječenja, te ćemo uz pomoć naših iskusnih stručnjaka u području rehabilitacijske medicine pružit siguran oporavak i najveću razinu funkcionalnog pokreta.